Ni tvoje, če lahko odide.

🇸🇮 Ni tvoje, če lahko odide.

🇭🇷 Nije tvoje, ako može otići.

🇬🇧 It’s not yours if it can leave.

Dobro, če je res tvoje – zakaj si potem dovolil, da odide?
To je dokaz, da ni tvoje.
Da ti, človek, o tem sploh ne odločaš.

In če o tem ne odločaš – zakaj se potem razburjaš?

Zakaj si daješ pravico reči: »Jaz, s svojimi desetimi prsti!«
Kaj pa si res storil sam?

Če iskreno premisliš, boš priznal:
trudil si se mnogokrat, a le redkokdaj zaslužil.
In mnogi se trudijo vse življenje – pa ne zaslužijo ničesar.
Zakaj?
Ker o tem ne odloča človek.

Človek seje – Bog daje sad.

Lahko vložiš največ truda.
Lahko seješ, pripraviš njivo, zalivaš …
A na koncu moraš prositi Stvrnika, da pošlje dež –
ravno prav dežja.

Kaj pa, če ga pošlje preveč in poplava vse odnese? Spet ni dobro.
Kdo lahko to uravnoteži, če ne On – edini pravi Gospodar življenja in smrti, ljudi, živali in rastlin?

On skrbi tudi za drobno mravljo v travi spodaj,
ki nosi hrano in bo živel toliko časa, kolikor mu je namenjeno.
Tudi če ti, človek, hodiš po travi in ga skoraj pohodiš –
ga ne boš, dokler mu traja življenje.

Človek in mravlja – enaka usoda.

Možnosti te mravlje in tvoje so enake.
Tako kot je čevelj nad njim, je čevelj tudi nad teboj.
In pohodili te bodo tisti trenutek,
ko se izteče tvoj čas – tvoja nafaka, tvoja usojena preskrba.

🕊️ Mir pride, ko razumeš: nič ni tvoje – vse je dano.

---

🇭🇷 Nije tvoje, ako može otići.

---

Dobro, ako je stvarno tvoje – zašto si onda dopustio da ode?
To je dokaz da nije tvoje.
Da ti, čovječe, o tome uopće ne odlučuješ.

A ako ne odlučuješ – zašto se onda uzrujavaš?

Zašto si daješ pravo reći: „Ja, svojim rukama!“
Što si zapravo sam učinio?

Ako iskreno promisliš, priznat ćeš:
trudio si se mnogo puta, a rijetko kad zaradio.
A mnogi se trude cijeli život – pa ne zarade ništa.
Zašto?
Jer o tome ne odlučuje čovjek.

Čovjek sije – Bog daje plod.

Možeš uložiti sav trud.
Možeš sijati, pripremati njivu, zalijevati …
Ali na kraju moraš moliti Bogu da pošalje kišu –
baš onoliko koliko treba.

Ako je pošalje previše i poplava sve odnese – opet nije dobro.
Tko to može izbalansirati ako ne On,
jedini pravi Gospodar života i smrti?

Čovjek i mrav – ista sudbina.

Kao što je cipela nad njim, cipela je i nad tobom.
I zgazit će te onog trenutka
kad istekne tvoje vrijeme – tvoja nafaka, tvoja određena opskrba.

🕊️ Mir dolazi kad shvatiš: ništa nije tvoje – sve je dano.

---

🇬🇧 It’s not yours if it can leave.

---

If it’s really yours – why did you let it go?
That’s the proof it was never yours.
You, human, have no control over it.

And if you don’t control it – why do you get angry?

Why do you claim: “I did it with my own hands!”
What did you truly do on your own?

If you’re honest, you’ll admit:
you tried many times but earned only a few.
And many try their whole lives – yet never earn a thing.
Why?
Because it’s not man who decides.

Man sows – Good gives the fruit.

You can put in all your effort.
You can sow, prepare the soil, water it …
But in the end, you must ask Good , the Most High,
to send the rain – just enough rain.

If He sends too much and the flood washes everything away – again, it’s not good.
Who can balance that, if not Him,
the one true Lord of life and death?

Man and ant – the same fate.

Just as the shoe is above the ant,
there’s a shoe above you.
And you’ll be stepped on the moment
your time runs out – your rizq, your destined provision.

🕊️ Peace comes when you understand: nothing is yours – everything is given.