🇸🇮 Slovensko • 🇭🇷 Hrvatski • 🇬🇧 English
🇸🇮 Slovensko
Premagovanje zla z dobrim
»Tistemu, ki premaga, bom dal jesti z drevesa življenja.«
Da bi imeli dober sad, ne zalivamo samo trte, temveč tudi izruvamo plevel v vinogradu. Zadovoljni moramo biti, če lahko plevel izruvamo le enega po enega. Ne smemo biti nestrpni in si želeti velikih del in velikih rezultatov. Stori tisto, kar ti danes pride pod roke; ne išči dela jutrišnjega dne. Postati moramo delavci v Gospodovem vinogradu. Učitelj bo vsakemu določil delo za današnji dan; njemu, ne tebi, pripada načrtovanje za jutri. Tesnobno prenašanje misli v prihodnost ohromi moč za delo sedanjosti.
(… nadaljevanje besedila …)
🇭🇷 Hrvatski
Prevladavanje zla dobrim
„Onome koji pobijedi dat ću da jede s drveta života.“
Da bismo imali dobar plod, ne zalijevamo samo lozu, nego i čupamo korov u vinogradu. Moramo biti zadovoljni ako možemo čupati korov jedan po jedan. Ne smijemo biti nestrpljivi i željeti velika djela i velike rezultate. Učini ono što ti danas dođe pod ruku; ne traži posao sutrašnjeg dana. Moramo postati radnici u Gospodnjem vinogradu. Učitelj će svakome odrediti posao za današnji dan; njemu, a ne tebi, pripada planiranje za sutra. Tjeskobno prenošenje misli u budućnost oduzima snagu za današnji rad.
(… nastavak teksta …)
🇬🇧 English
Overcoming Evil with Good
“To the one who overcomes I will give to eat from the tree of life.”
To ensure good fruit, we not only water the vine but also pull out the weeds in the vineyard. We must be content if we can remove the weeds one by one. We must not be impatient for great works or great results. Do what comes to your hand today; do not seek tomorrow’s task. We must become laborers in the Lord’s vineyard. The Master will assign each of us our work for today; it is His, not ours, to plan for tomorrow. Anxiously projecting the mind into the future weakens the strength for the work of the present.
(… continuation …)
Da bi imeli dober sad, ne zalivamo samo trte, temveč tudi izruvamo plevel v vinogradu. Zadovoljni moramo biti, če lahko plevel izruvamo le enega po enega. Ne smemo biti nestrpni in si želeti velikih del in velikih rezultatov. Stori tisto, kar ti danes pride pod roke; ne išči dela jutrišnjega dne. Postati moramo delavci v Gospodovem vinogradu. Učitelj bo vsakemu določil delo za današnji dan; njemu, ne tebi, pripada načrtovanje za jutri. Tesnobno prenašanje misli v prihodnost ohromi moč za delo sedanjosti.
Morda nimaš očitnih pregreh, s katerimi bi se moral boriti, toda če boš iskreno preiskal samega sebe, boš v sebi našel vsaj eno napako – in najverjetneje celo množico njih. Vsak dan se potrudi, da postaviš kakšno dobro dejanje nasproti zlu, in to zlo bo zbežalo pred njim, tako kot je rečeno, da Satan beži pred blagoslovljeno vodo. Premagaj napačno stanje duha z uvedbo pravilnega stanja.
Če čutiš zavist do svojega bližnjega, jo premagaj tako, da iskreno in glasno izrečeš njegove pohvale – pohvale, za katere veš, da so resnične. Ni človeka, ki bi bil tako brez dobrega, da ga ne bi mogli upravičeno pohvaliti. Če čutiš jezo do prijatelja, mu povej najprijaznejšo besedo, kar jih znaš; in če jo izgovoriš iskreno ter s trudom, da bi občutil ustrezen mir, ti bo ta beseda pomagala do občutka, brez katerega bi bila le prazna hinavščina. Če so tvoje misli temne in mračne, se zapleči v živahen pogovor o kaki svetlejši temi. Če si sam, se pogovarjaj s seboj – in naj glas resnice zazveni nad glasom zmote ter ima zadnjo besedo v vsakem pogovoru. Resnica je vedno resnica, ne glede na to, ali jo čutiš ali ne; in če ne občutiš njene moči ob prvem izgovoru, jo boš morda ob drugem. To je premagovanje zla z dobrim.
Ko premagamo eno zlo, se povežemo s tistim področjem misli, ki nam pomaga premagati tisoč drugih. Iskrena želja po resnici, poslana v nevidno vesolje, je klic po zaveznikih, ki pripelje mogočne vojske v naš tabor. Zmaga na enem področju nas okrepi ne le tam, temveč tudi na vseh drugih.
Poznamo gospo, ki je nekega dne občutila hud prehlad in močan glavobol. Ena izmed njenih najizrazitejših notranjih neharmonij je bila odpor do glasbe v zgodnjih jutranjih urah. Čeprav je imela glasbo rada in je bila sama glasbenica, ni mogla poslušati nobene melodije zgodaj zjutraj, ne da bi jo preplavila nepotrpežljivost ali celo slaba volja. Njena prijateljica in zdravilka, ki je poznala to njeno duševno posebnost in je bila tistega jutra z njo, ji je predlagala, naj zapoje kratko pesem kot zdravilo proti prehladu. Predlog je sprva vzbudil odpor. Zdelo se ji je nemogoče, da bi mu sledila. A naposled je premagala svoje nenormalno stanje toliko, da je tiho zapela pesem s pritajenim glasom. Zdravilka jo je prosila, naj poskusi znova, tokrat glasneje in bolj odločno. Zbrala je moč in zapela pesem jasno, glasno in vztrajno. Ko je končala, je nenadoma vzkliknila, da je glavobol izginil in da je prehlad povsem ponehal. Od tistega trenutka je bila popolnoma zdrava – in to zgolj zaradi napora, ki ga je vložila v premagovanje svojega bolnega duševnega stanja.
Morda med glasbo in prehladom ni logične povezave, vendar obstaja zelo logična povezava med harmonijo duha in harmonijo telesa – povezava, ki je pozitivna, zanesljiva in neizogibna. Ne pravimo le, da bo tvoje telo postalo zdravo v tolikšni meri, kolikor boš izganjal nagnjenja, ki se pojavijo v tvoji zavesti; trdimo tudi, da ne boš nikoli popolnoma zdrav, dokler ne boš privedel na svetlobo in premagal tudi tistih zlih nagnjenj, ki ležijo tiho v preteklosti in so celo pokopana v pozabo.
Nikoli ne boš imel resničnega zdravja, dokler bo kjerkoli v tvoji duši tičilo sovraštvo do katerega koli človeka – tudi če je ta že davno odšel iz tega sveta. Morda nisi videl osebe, ki jo sovražiš, že več let; morda misliš, da si pozabil nanjo in da tvoje sovraštvo več ne obstaja – toda živi, dokler ga ne ubiješ, in edini, ki ga lahko ubije, si ti sam. Dokler lahko podoba osovraženega človeka v tebi prebudi tudi najmanjši odpor do njega, nisi premagal zla – in prav to sovraštvo je morda korenina neke sicer nerazložljive bolezni, od katere morda prav zdaj trpiš. Če želiš imeti pravo zdravje, prikliči v zavest vse svoje zamere do ljudi in jih uniči takoj. Ohranjaj le sovraštvo do napačnih načel.
Da bi dosegli določen miren duh, ki povzroči pravilno delovanje vseh telesnih funkcij, moramo premagati ne le svoje jasne nagnjenosti k zlu, temveč tudi tisoč in eno negativno stanje, ki nas, čeprav brez krivde, drži v nevednosti in zmoti ter nas dela plen drugim umom, ki so lahko v zmoti ali celo v krivdi. Čutimo, da smo čisti, pa vendar trpimo. Čutimo, da smo nedolžni, pa vendar v nas ni zdravja. Polni smo slabosti. Smo negativni do zmote in pozitivni do dobrega, ko bi moralo biti ravno obratno. Ne vidimo resnice, ker so naši obrazi obrnjeni proti zmoti. Ne vemo, kam se obrniti, da bi jo našli. Dopuščamo, da nas vodijo, toda vodijo nas napačno.
Morda smo plen žalosti, žalovanja, skrbi, strahu ali katerega koli drugega iz dolgega seznama negativnih zmot, ki vedno znajo ponuditi prepričljiv izgovor za svoj obstoj.
Imamo pravico žalovati za prijatelji, ki so zapustili svoje zemeljsko telo? Nikakor ne. Če bi imeli pravi pojem resnice, ne bi našli ničesar, za kar bi lahko žalovali. Zakaj bi žalovali? So naši prijatelji v nesreči? Če je njihovo delo tukaj končano in jih vleče višja sila drugam, zakaj se ne bi veselili njihovega odhoda? Če pa so uničili svoja telesa zaradi nevednosti ali greha, preden je bilo njihovo delo na tem svetu dokončano, lahko obžalujemo, da niso živeli pravilno in počakali Gospodovega časa za odhod – toda niti tega obžalovanja ne bi smeli gojiti, kajti njihov odhod je bil v danih okoliščinah edina stvar, ki so jo lahko storili, in vse je bilo v končni meri v dobro.
Če žaluješ zaradi sebe, ker ne moreš več čutiti prisotnosti svojega prijatelja v duhu in ga ne vidiš več s telesnimi očmi, je tvoja sebičnost napačna. Popuščanje žalosti škoduje tistim okoli tebe in slabi tvojo lastno moč za delanje dobrega. Glej na svojo žalost kot na slabost, ki jo je treba premagati. Ne imenuj je čustveno za vrlino, ne goji je in ne ohranjaj z jokom ter z nošenjem črnih oblačil, ki se ujemajo z mrakom razsvetljenega duha.
Morda si poln strahov in skrbi – zase ali za druge. Vsa taka stanja duha so zmote in nimajo temelja v resnici. Skrbi škodujejo tako tistemu, na katerega se nanašajo, kot tudi tebi, strahovi pa so najbogatejši vir nesreče in bolezni. Strah je smrt duhovnosti. Mar nisi v Gospodovih rokah? Ali ti ne more On sam preskrbeti vsega – tebi in vsem, ki jih ljubiš? »Poglej lilije,« je rečeno. Ali ne dela On vedno največ, kar se za nas sploh da storiti? Ne dela nenehno vsega, kar mu dopuščamo? Nihče nam ne more škodovati razen toliko, kolikor je to za naše končno dobro. Naša naloga je le, da storimo najboljše, kar zmoremo, v vsem. Za rezultate nismo odgovorni. Ničesar nas ne sme skrbeti.
Te negativne zmote, ki jih pogosto hranimo iz napačnega čustvovanja, so prav tako pogost vzrok bolezni kot očitne pregrehe. Naj nam to bo merilo: vsako čustvo, ki prinaša nesrečo nam ali drugim, je vedno napačno. Drevo spoznamo po njegovem sadu. Zlo ne more iziti iz dobrega. Če vidimo pokvarjen sad, smo lahko prepričani, da je bilo drevo, ki ga je obrodilo, pokvarjeno.
Če si doslej imel napačen pogled na te stvari, potem se obrni in spremeni svojo smer pogleda. Obrni se k resnici – in samo k njej. Išči svetlobo in jo boš zagotovo našel. Išči znanje, išči pravo modrost – in ju boš zagotovo našel.
🇭🇷 Hrvatski prijevod
Prevladavanje zla dobrim
„Onome koji pobijedi dat ću da jede s drveta života.“ (Otkrivenje 2:7)
Da bismo imali dobar plod, ne zalijevamo samo lozu, nego i čupamo korov u vinogradu. Moramo biti zadovoljni ako možemo čupati korov jedan po jedan. Ne smijemo biti nestrpljivi i željeti velika djela i velike rezultate. Učini ono što ti danas dođe pod ruku; ne traži posao sutrašnjeg dana. Moramo postati radnici u Gospodnjem vinogradu. Učitelj će svakome odrediti posao za današnji dan; njemu, a ne tebi, pripada planiranje za sutra. Tjeskobno prenošenje misli u budućnost oduzima snagu za današnji rad.
Možda nemaš očitnih poroka s kojima se trebaš boriti, ali ako iskreno pretražiš sebe, naći ćeš barem jednu grešku – i vjerojatno čitav niz njih. Svaki dan nastoj suprotstaviti neko dobro djelo zlu, i to će zlo pobjeći pred njim, kao što se kaže da Sotona bježi pred blagoslovljenom vodom. Pobijedi pogrešno stanje duha uvođenjem ispravnog.
Ako osjećaš zavist prema svome bližnjem, nadvladaj je tako da iskreno i glasno izgovoriš njegove pohvale – pohvale za koje znaš da su istinite. Nema čovjeka koji je toliko bez dobra da ga se ne može pravedno pohvaliti. Ako osjećaš ljutnju prema prijatelju, reci mu najljubazniju riječ koju znaš; ako to učiniš iskreno, trudeći se osjetiti pravi mir, ta će ti riječ pomoći da ga doživiš – bez toga bi bila samo prazna hipokrizija. Ako su tvoje misli tamne i turobne, upusti se u živahan razgovor o nekoj svjetlijoj temi. Ako si sam, razgovaraj sa sobom – neka glas istine zazvoni iznad glasa zablude i ima posljednju riječ u svakom razgovoru. Istina je uvijek istina, bez obzira osjećaš li to ili ne; i ako njezinu snagu ne osjetiš prvi put, možda ćeš je osjetiti drugi. To je prevladavanje zla dobrim.
Kad pobijedimo jedno zlo, povezujemo se s onim područjem misli koje nam pomaže pobijediti tisuće drugih. Iskrena želja za istinom, poslana u nevidljivi svemir, vapaj je za saveznicima koji dovode moćne vojske u naš tabor. Pobjeda u jednom smjeru jača nas ne samo tamo, nego i u svim drugim smjerovima.
Poznajemo gospođu koja je jednoga dana osjetila jak prehladu i snažnu glavobolju. Jedna od njezinih najizraženijih unutarnjih disharmonija bila je odbojnost prema glazbi u ranim jutarnjim satima. Iako je voljela glazbu i bila glazbenica, nije mogla slušati nikakvu melodiju rano ujutro a da ne osjeti nestrpljenje ili loše raspoloženje. Njezina prijateljica i iscjeliteljica, koja je poznavala tu njezinu osobinu i bila toga jutra s njom, predložila joj je da otpjeva kratku pjesmu kao lijek protiv prehlade. Prijedlog je u početku izazvao otpor. Činilo joj se nemogućim poslušati ga. No naposljetku je nadvladala svoje bolesno stanje dovoljno da tiho otpjeva pjesmu. Iscjeliteljica ju je zamolila da pokuša ponovno, glasnije i odlučnije. Sabra se i otpjeva pjesmu jasno, glasno i postojano. Kad je završila, uzviknula je da joj je glavobolja nestala i da je prehlada potpuno prošla. Od tog je trenutka bila potpuno zdrava – zahvaljujući samo naporu koji je uložila da pobijedi svoje bolesno duševno stanje.
Možda ne postoji logična veza između glazbe i prehlade, ali postoji vrlo logična veza između sklada duha i sklada tijela – veza koja je pozitivna, pouzdana i neizbježna. Ne tvrdimo samo da će tvoje tijelo postati zdravo u onoj mjeri u kojoj istjeruješ pogrešna nagnuća koja dolaze u tvoju svijest; tvrdimo i da nikada nećeš biti potpuno zdrav dok ne izvedeš na svjetlo i ne pobijediš i ona zla nagnuća koja leže skrivena u prošlosti i zakopana u zaborav.
Nikada nećeš imati pravo zdravlje dok god u tvojoj duši prebiva mržnja prema bilo kojem čovjeku – čak i ako je on davno napustio ovaj svijet. Možda ga nisi vidio godinama; možda misliš da si ga zaboravio i da tvoja mržnja više ne postoji – ali ona postoji dok je ne ubiješ, a jedini koji to može učiniti si ti. Sve dok slika te osobe u tebi budi i najmanji osjećaj odbojnosti, nisi pobijedio zlo – a ta mržnja možda je korijen neke neobjašnjive bolesti od koje upravo sada patiš. Ako želiš istinsko zdravlje, iznesi sve svoje mržnje na svjetlo i uništi ih odmah. Održavaj samo mržnju prema pogrešnim načelima.
Da bismo postigli mir duha koji dovodi do ispravnog funkcioniranja tijela, moramo pobijediti ne samo svoja očita zla nagnuća, nego i tisuću i jedno negativno stanje koje nas, iako bez krivnje, drži u neznanju i zabludi te nas čini plijenom drugih umova. Često osjećamo da smo čisti, ali ipak patimo. Osjećamo da smo nevini, ali u nama nema zdravlja. Puni smo slabosti. Negativni smo prema zabludi, a pozitivni prema dobru – kada bi trebalo biti obrnuto. Ne vidimo istinu jer su nam lica okrenuta prema zabludi. Ne znamo kamo se okrenuti. Dopuštamo da nas vode, ali vode nas pogrešno.
Možda smo plijen tuge, žalosti, brige, straha ili bilo kojeg drugog negativnog osjećaja koji uvijek ima uvjerljiv izgovor za svoje postojanje.
Imamo li pravo tugovati za prijateljima koji su napustili svoje tijelo? Nikako. Kad bismo razumjeli istinu, ne bismo imali zbog čega tugovati. Zašto tugovati? Jesu li naši prijatelji u nesreći? Ako je njihovo djelo ovdje završeno i ako ih privlači viši svijet, zar se ne bismo trebali radovati njihovu odlasku? Ako su, pak, uništili svoja tijela iz neznanja ili grijeha prije nego što je njihov rad završio, možemo žaliti što nisu živjeli ispravno – ali ni to žaljenje ne treba gajiti, jer je njihov odlazak bio jedino što su mogli učiniti, i sve je to bilo za njihovo konačno dobro.
Ako tuguješ zbog sebe, jer ne osjećaš prisutnost svoga prijatelja i ne vidiš ga više tjelesnim očima, tvoja je sebičnost pogrešna. Popuštanje žalosti šteti drugima i slabi tvoju sposobnost da činiš dobro. Gledaj na svoju tugu kao na slabost koju treba prevladati. Ne nazivaj je vrlinom, ne njeguj je suzama i ne odijevaj se u crno, što odgovara tami pomračenog uma.
Možda si pun strahova i briga – za sebe ili za druge. Sva ta stanja su pogrešna i nemaju temelja u istini. Briga šteti i onome za koga se brineš i tebi samome, a strahovi su najplodniji izvor nesreće i bolesti. Strah ubija duhovnost. Nisi li u Gospodnjim rukama? Ne može li On providjeti za tebe i sve koje voliš? „Pogledaj ljiljane.“ Ne čini li On uvijek najbolje što se za nas može učiniti? Nitko nam ne može nauditi osim koliko je to na naše konačno dobro. Naš je zadatak da činimo najbolje što možemo; za rezultate nismo odgovorni. Nemamo razloga za brigu.
Ove negativne pogreške, koje često hranimo lažnim osjećajima, jednako su čest uzrok bolesti kao i očiti poroci. Neka nam ovo bude mjerilo: svaka emocija koja donosi nesreću nama ili drugima uvijek je pogrešna. Drvo se poznaje po svom plodu. Zlo ne može proizići iz dobra. Ako vidimo pokvaren plod, možemo biti sigurni da je drvo koje ga je donijelo pokvareno.
Ako si do sada imao pogrešan pogled na ove stvari, okreni se i promijeni svoj smjer. Okreni se prema istini – i samo prema njoj. Traži svjetlost i sigurno ćeš je pronaći. Traži znanje, traži pravu mudrost – i sigurno ćeš ih pronaći.
🇬🇧 English Translation (modernized)
Overcoming Evil with Good
“To the one who overcomes I will give to eat from the tree of life.” (Revelation 2:7)
To ensure good fruit, we not only water the vine but also pull out the weeds in the vineyard. We must be content if we can remove the weeds one by one. We must not be impatient for great works or great results. Do what comes to your hand today; do not seek tomorrow’s task. We must become laborers in the Lord’s vineyard. The Master will assign each of us our work for today; it is His, not ours, to plan for tomorrow. Anxiously projecting the mind into the future weakens the strength for the work of the present.
You may have no obvious vices to fight, but if you search yourself sincerely, you will find at least one fault—and most likely many. Each day, set one good act against an evil one, and that evil will flee before it, as it is said Satan flees from holy water. Conquer a wrong state of mind by introducing a right one.
If you feel envy toward your neighbor, overcome it by sincerely and loudly praising him—praise that you know to be true. No person is so devoid of goodness that he cannot be justly praised. If you feel anger toward a friend, give him the kindest word you know; if spoken with genuine effort toward inner peace, that word will bring the feeling it expresses—without it, it would be mere hypocrisy. If your thoughts are dark and heavy, engage in cheerful conversation on a bright topic. If you are alone, speak with yourself—let the voice of truth ring louder than the voice of error and have the last word in every debate. Truth is always true, whether you feel it or not; and if you do not sense its power the first time, you may feel it the second. This is overcoming evil with good.
By conquering one evil, we connect with that realm of thought that helps us conquer a thousand more. A sincere desire for truth, sent into the unseen universe, is a cry for allies that brings mighty forces into our camp. Victory in one area strengthens us not only there but in all others.
We know a lady who began one day feeling she had a severe cold and a violent headache. One of her deepest disharmonies was an aversion to music early in the morning. Though she loved music and was a musician, she could not listen to any melody at that time without impatience or irritation. Her friend and healer, aware of this trait and present that morning, suggested she sing a short song as a remedy for her cold. The suggestion at first filled her with disgust—it seemed impossible. Yet she finally overcame her condition enough to hum the song softly. The healer urged her to try again, louder and with more energy. She did so, singing clearly and firmly. When she finished, she exclaimed that her headache was gone and her cold had vanished. From that moment she was completely well—healed by the effort to overcome her own morbid state of mind.
There may be no logical link between music and a cold, but there is a very real one between the harmony of mind and the harmony of body—a link that is positive, reliable, and inevitable. We say not only that you will be healthy in proportion to how you cast out negative tendencies that rise to consciousness, but also that you will never be wholly well until you bring forth and conquer even those hidden evils buried in forgetfulness.
You will never have true health while hatred for any human being remains in your soul—even one long gone from this world. You may think you have forgotten, but the hatred lives until you kill it—and only you can do so. As long as the image of that person can awaken even the slightest aversion in you, you have not conquered the evil, and that very hatred may be the root of some unexplained illness you now suffer. If you would be whole, bring all your hatreds to light and destroy them at once. Preserve only hatred of wrong principles.
To reach the serenity of mind that produces proper bodily function, we must overcome not only active inclinations to evil but also the countless passive states that hold us in ignorance and make us prey to other minds. We may feel pure and yet suffer; innocent, yet without health. We are weak because we are negative toward error and passive toward good, when it should be the opposite. We cannot see truth because we face error. We do not know which way to turn and allow ourselves to be wrongly guided.
Perhaps we are prey to sorrow, grief, anxiety, fear, or other negative feelings that always find some plausible excuse for their existence.
Do we have a right to mourn our friends who have left this physical life? Certainly not. If we understood truth rightly, we would find no cause for mourning. Why mourn? Are our friends in misfortune? If their work here is done and they are drawn to a higher realm, should we not rejoice in their going? If they have destroyed their bodies through ignorance or sin before completing their work, we may regret it—but even that regret should not be nourished, for their going was the only thing they could do in their condition, and all for the best.
If you grieve for yourself because you can no longer see or feel your friend’s presence, your selfishness is in error. Indulging grief harms those around you and weakens your power for good. Regard your grief as a weakness to be overcome. Do not call it virtue, feed it with tears, or clothe yourself in black to match the darkness of an unenlightened mind.
Perhaps you are full of fears and anxieties—for yourself or others. All such states are false and without truth. Anxiety harms both you and the one it concerns; fear is the most fertile source of unhappiness and disease. Fear is death to spirituality. Are you not in the Lord’s hands? Can He not provide for you and all you love? “Consider the lilies.” Is He not always doing the utmost for all of us—only limited by what we allow Him to do? None can harm us except insofar as it serves our ultimate good. Our duty is only to do our best; results are not ours to manage. We have no cause for anxiety.
These negative errors, often nourished by false sentiment, are as fruitful a source of illness as open vices. Let this be our test: any feeling that causes unhappiness to ourselves or others is always wrong. A tree is known by its fruit. Evil cannot come from good. If we see rotten fruit, we may be sure the tree that bore it was corrupt.
If you have taken a mistaken view of these things, then turn and change your point of view. Look toward truth—and truth only. Seek light and you shall find it. Seek knowledge, seek true wisdom—and you shall surely find them.
Arkanos Energy 
Leave a comment